Cijelog je života Kiesler razvijao svoj umjetnički univerzum. Veliki raspon njegove umjetničke prakse je obuhvaćao tako udaljena područja kao što su arhitektura, kasnije slikarstvo i skulptura, no i sve što leži između tih disciplina – bilo je tu zadaća sa područja primijenjene umjetnosti poput oblikovanja izloga i izložbi, dizajna namještaja ili pak obrade tema koje su se ticale teatarskog prostora. Spona kojom je povezivao sve te svoje tako različite umjetničke aktivnosti u jedinstveni univerzalistički orijentirani sistem bila je od 30-ih godina nadalje njegova teorija correalisma, Ranije, 20-ih godina, njegovi su oblikovni koncepti bili odre|eni jednom dinamičnom sviješću o prostoru, koja se napajala tehničkom euforijom moderne. Iz toga su se razvila prilično nekonvencionalna rješenja, kako za teatar, tako i za izgradnju gradova i stanogradnju.